subota, 30.07.2011.

...poèeo sam osijeèati nesvakidašnje strujanje prirodne energije kroz moje tijelo.dal su tome zaslužni tibetanci (viježbe),disanje,moje misli,dugi i mukotrpni razgovori,buðenje svijesti ili što god,nastavim kad budem bio u tome....

petak, 01.01.2010.

i ako mnogi kažu da sam ljneèina je trut,ja se bar ponekad sjetrimn svih onih koji su bodrili moj rad,a tko zna dal èe ga i dalje braniti
volim vas sve


zaTO S OVIM STARIUMM MOJIJ HUMOROM U NOVO LETO



Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!


A OVO SU NAŠE DVIJE BEBE NAD BEBAMA.UŽIVALI SU NA SBNJEGU.KAO I MI UOSTALOM HEHEHE


Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!








A OVO JE MOJ DAR SVIMA KOJI ME PODRŽAVAJU I OBOŽAVAJU JANOVU POEZIJU
"HEART & SOUL ONE WILL BURN...) - JOY DIVISIO1978-1980.



Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

srijeda, 05.08.2009.

SVE TO LIJEPO ZVUÈI,MEÐUTIM,NIJE LI TO IPAK SAMO UTOPIJSKI SAN?



Utopija je sve ono što nije ostvareno,što ne znaèi da neæe biti ostvareno.Nazivajuæi stvari utopijom,danas se jaèešæe želi reæi kako je rijeè o neostvarenivom,dakle,neèemu od èega treba odustati,jer je nemoguèe.Naravno sasvim je jasno kome odgovara takav stav i uvijeravanje kako je društvo ravnopravnosti i slobode utopija.Istovremeno za mnoge ljude je jednostavnije prihvatiti ovakvo stanje u društva,bez obzira slagali se s njim ili ne,pa su skloni odmahnuti rukom i reæi "To je utopija,nema šanse".
Ako opet pogledamo na povijest i sve promijene koje su se dogaðale tijekom ljudske povijesti,sasvim je jasno da su mnoge politièke ideje nazivane utopijom.Tako je ukidanje robovlasnièkogg društva i prelazak u feudalno smatrano utopijom.Nestanak monarhija i uspostava parlmentarne demokracije je takoðer smatrano utopijom...Zapravo je svaka promijena dominantnog stanja i uspostava novih vrijednosti smatrana utopijom,barem do trenutka kada bi se dogodila.
U trenutku kada utopija postaje stvarnost,govorimo o postizanju jednog cilja r/evolucije,a to je zapravo pravi poèetak naglog razvoja pokrenutog procesa.
Zapravo je sve stvar našeg osobnog shvaæanja stvari.
Sve kreæe od èovjeka.Ideja o autoritetu leži "u glavi",a ne u stvarnom autoritetu koji netko ima.Naravno,ako osporimo neèiji autoritet,protiv nas æe upotrijebiti silu,meðutim,sila je samo sredstvo postizanja poslušnosti,a ne stvaran i razuman razlog zašto bi netko imao autoritet nad nama.


Eto ovim bih zatvorio knjižicu Anarhizam - priruènik za poèetnike.Nadam se da èe puno njih opravdati anarhistièki pokret i jednom za svagda shvatiti da se radi o nenasilju ,kao i zaštiti životinja,prirode,ljudskih prava...
zahvaljujem na pažnji

DOBRO,RECIMO DA BI TO TAKO FUNKCIJONIRALO,NO KAKO DOÆI DO TAKVOG DRUŠTVA?

Tijekom povijesti bilo je razlièitih pokušaja stvaranja takvog društva.Niti jedan od tih pokušaja nije trajao duže od par godina.Zapravo,jedini pokušaj koji je bio najbliži tom cilju dogodio se u Španjolskoj,izmeðu 1936.i 1939.godine.O tome su napisane mnoge knjige,te se èesto navodi kao vrlo uspiješan primjer,meðutim,sve skupa bilo je kratkog vijeka,jer su komunisti (po Staljinovom nareðenju) slomili svaki pokušaj daljnje društvene promjene koja se tamo dogaðala.
No,neæemno se zadržavati na povijesnim primijerima - o tome možete proèitati i pronaæi cijeli niz druge literature.
Sasvim jasno da do društvenih promjena ne dolazi "preko noæi".Na taj naæin se mjenja vlast,no ne i društveno ureðenje,jer postoji sustav vrijednosti se ne može promijeniti od danas do sutra.Dakle rijeè je o procesu.Taj proces možda najbolje opisuje rijeè (koja se u posljednjih deset godina sve èešæe pojavljuje) r-evolucija.
Za razliku od revolucije,koja znaèi promjenu "preko noæi",barem u onom klasiènom shvaèanju te rijeèi,revolucija ukljuèuje proces prije same promjene,samu promjenu i vrijeme nakon promjene,jer neprestano traje i pitanje je da li ikad prestaje.Taj proces se dogaða postupno,dug je i obuhvaèa sve segmente života,tražeæi prvo osobnu promjenu kod svake pojedine osobe u društvu,što zapravo postupno vodi i društvenoj promjeni,kao konaènom cilju.On ukljuèuje primjenu novog sustava vrijednosti na svakidašnje situacije,prakticirajnja novih oblika organizacije i razne društvene,ekonomske i sl."eksperimente", kojima bi se pokazalo kako je uistinu moguæe organizirati život na drugaèiji naèin,ali i koji bi pokazali nek od moguèih puteva za postizanje samog cilja.


Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Pokušaj postizanja nagle promijene,kada se malo bolje pogleda,u ovom trenutku bi (baš kao i u povijesti) znaèio ogroman društveni sukob,prvenstveno zbog postojeèeg vrijednosnog sustava koji ne prihvaæa niti najmanje promijene,a kamoli neke druge koje bi ga u cijelosti dovele u pitanje.Pokretanje takvog društvenog sukoba bi znaèilo rat,a kao konaèan ishod tog rata imali bi nametnuti sustav vrijednosti,bez obzira na to tko bi bio poražena,odnosno pobijednièka strana.Time bi zapravo svi bili poraženi,a društvo bi ostalo (u vrijednosnom i organizaciskom smislu) tamo gdje se nalazi danas - jedni bi vladali,drugi bi izvršavali.
To ipak ne znaèi da se treba prepustiti apatiji i uvijerenju kako danas nije moguèe bilo što promijeniti.Èak naprotiv,nužno je svim moguèim i prihvatljivim sredstvima pokušati približiti sebe i druge tom društvu ravnopravnosti i potpune slobode.Novi sustav vrijednosti zahtijeva i nove modele dijelovanja.Razni proojekti solidarnosti,uzajamne pomoæi,nehjerarhijske organizacije,alternativne edukacije,zaštite prirode,alternativnih naèina proizvodnje,itd. su samo jedan od naèina dijelovanja.Takoðer,nužno je opet i iznova dovoditi u pitanje sve nametnute autoritete i strukture,te svojim primijerom nuditi alternativna riješenja,a ne prihvaæati kompromisne situacije koje nas na kraju,iz kompromisa u kompromis,odvode u krajnju poslušnost i pretvaraju u neèije podanike.Ne treba imati podanike i ne treba biti podanik.To je jednostavna filozofija.
Naš svakodnevni život i dijelovanje nas odvode u jednom ili drugom smijeru.Time,zapravo,sami biramo što želimo,unatoè èinjenici da smo ponekad prisiljeni uèiniti neke stvari i protiv svoje volje.To nikog ne treba sprijeèiti u pokušaju ostvarivanja drugaèijih ciljeva.Ne,baš naprotiv,to nas može ohrabriti da se još jaèe potrudimo promijeniti takvo stanje stvari.
Sve to je dug i ponekad težak proces,ali ako u njemu ne sudjelujemo,biti èe još dužii teži.


Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

KAKO BI DRUŠTVO BILO ORGANIZIRANO I TKO BI GA ORGANIZIRAO?

Na poèetku je nužno reæi da ne postoji "univerzalno riješenje" koje æe svugdje u svijetu funkcijonirati.To je ideja koja njeguje razne totalitarne i autoritarne ideje,a to je u stvaranju jednog uistinu slobodnog društva potpuno neprihvatljivo.Do danas su svi pokušaji organiziranja na jedinstven(univerzalan) naèin propali - povijest je prepuna takvih primjera.Strašna je pomisao na postojanje pokušaja primjenjivanja istog modela na svako društvo,bez obzira na kulturni,lokalni i svaki drugi kontest.


Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Društvena organizacija i oblik koji æe ona imati ovisi iskljuèivo o samom društvu,odnosno o zajednici o kojoj je rijeè.Veæ smo utvrdili kako je ideja o anarhistèkom društvu bazirana na manjim zajednicama,decentraliziranim ali povezanim.Unutar manje zajednice je puno lakše donositi zajednièke odluke,te je jednostavnije uskladiti razlièite želje i potrebe.To je jedan od osnovnih uvijeta opæeg zadovoljstva - svatko u potpunosti mora ostvariti svoje potrebe i svatko mora biti u moguènosti sudijelovati u procesu odluèivanja.
Dakle , organizacija bi poèivala na tim malim zajednicama (da li govorimo o desetinama,stotinama ili tisuæama ljudi,to je takoðer pitanje samih zajednica) i u svakoj pojedinoj osobi unutar njih,a njihova povezanost i koordinacija bi postojala u onoj mjeri u kojoj je to uistinu potrebno.Danas se najèešæe govori o povezanosti koja zadovoljava formu (ulazak u razne federacije,integracije,institucije i sl.),dok zapravo takav oblik udruživanja i povezivanja ne zadovoljava potrebe društva.No,znamo èije potrebe zadovoljava,zar ne?Nema potrebe stalno ponavljati oèito...
Drugo bitno pitanje kod organizacije društva je pitanje teritorija.Granice,kakve danas poznajemo,su neprirodne i kao takve nemaju drugu funkciju osim što oznaèavaju teritorij koji kontrolira pojedina politièka i ekonomska elita.Kao takve,postaju nepotrebne,a organizacija zemlje postaje prirodnija,kroz stvaranje bio-regija,koje nisu podijeljene strogim granicama i koje su usko povezane.Bio-regije oduvijek imaju važnu ulogu u životu ljudi.Ljudi su uvijek naseljavali pojedine bio-regije zbog odreðenih pogodnosti - pitke vode,plodne zemlje,šume i na tisuæe drugih razloga koji su omoguèavali zadovoljavanje ovih ili onih ljudskih potreba.Pitajte bilo kojeg znanstvenika i odgovor na pitanje o bio-regijama æe biti "Da,to su jedine ´granice´koje priroda poznaje".S obzirom da je èovijek sastavni dio prirode,što bi onda bilo prirodnije od ravnanja prema samoj prirodi?


Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Naravno,organizirati život u skladu s prirodom ne znaèi u potpunosti napustiti tehnologiju i sve ono od èega je ljudska vrsta došla kroz proces evolucije.Sasvim je sigurno da èe postojati zajednice koje æe napustiti tehnologiju i vratiti se primitivnim oblicima tehnologije i proizvodnje,meðutim,to nije nužan korak za cijeli svijet.
Danas se tehnologija (zlo)upotrebljava vrlo neodgovorno i èesto kao još jedno sredstvo stjecanja moæi (bilo koje vrste).Ipak,odgovorno korištenje tehnologije i,što je izrazito važno,korištenje zbog stvarnih potreba znaèilo bi stvarnu pomoæ u organizaciji proizvodnje,prijevoza i sl.Recimo,automobili su dobar primjer današnjeg krivog odnosa prema tehnologiji.Kako pitate se?Pa,sasvim je jasno i poznato da su automobili i cijela prateæa industrija izrazito šteti (na više naæina),meðutim,manje je poznato da postoje jednako uèinkovite alternative u prijevozu,koje nisu štetne ili su tek neznatno štetne.Pa,zašto se ne koriste veæ danas? Zato što stara tehnologija nije dovoljno iskorištena i zato što novi oblici prijevoza ne smiju postati dio masovne proizvodnje dok se u potpunosti ne iscrpe stari.Velike industrije imaju kontrolu nad tim i unatoè èinjenici da su sve štetnosti poznate , nastavljaju skrivati nova znanstvena postignuæa i promovirati stara.To je tipièan primjer neodgovornog korištenja tehnologije ,a drugih,sliènih primjera ima na tisuæe.
Takvo korištenje tehnologije je uvijetovano društvenom organizacijom kakvu danas poznajemo - umjesto da je tehnologija u službi ljudi,ljudi su u službi tehnologije.
Naime,odgovorna upotreba tehnologije može uvelike olakšati organiziranje proizvodnje i samim time osigurati neke od ljudskih potreba,a da se pri tome troši što manje rada,vremena i prirodnih sirovina.Naèin upotrebe tehnologije je društveno pitanje,a ne pitanje pojedine industrije,te stoga nalazi svoje mjesto u djelu o društvenoj organizaciji.